Login to your account

Username
Password
Remember Me

Create an account

Fields marked with an asterisk (*) are required.
Name
Username
Password
Verify password
Email
Verify email

Dijamanti.eu

Vaš izvor informacija o dijamantima

Font Size

SCREEN

Profile

Layout

Menu Style

Cpanel

Umjetni dijamantiUmjetni dijamanti

Umjetni dijamanti se proizvode u laboratorijima raznim postupcima dajući dijamante čak i veće kvalitete od prirodnih te se primjenjuju u industriji, a izazvali su paniku među preprodavačima dijamanata te se užurbano razvijaju metode razotkrivanja porijekla dijmanata.

 

Umjetni se dijamanti za razliku od prirodnih, koji nastaju višegodišnjim geološkim procesima, proizvode u laboratorijima koristeći razne tehnološke procese. Najčešće korišteni procesi u proizvodnji umjetnih dijamanata su metoda visokog tlaka i temperature, tzv. HPHT metoda od engleskog High Pressure High Temperature i metoda kristalizacije kemijskih para, odnosno CVD metoda od engleskog Chemical Vapor Deposition.

HPHT metoda je najrasprostranjenija zbog svojih relativno niske cijene. HPHT metoda koristi velike preše koje ponekad teže i preko nekoliko tona te koje mogu proizvesti tlak od čak 5 GPa (giga paskala) na temperaturi od 1500 celzijevih stupnjeva što približno odgovara uvjetima prirodnog nastajanja dijamanata.

CVD metoda bazira se na stvaranju ugljikove plazme koja se zatim treba kristalizirati na određenu podlogu odnosno substrat. Pomoću obje metode moguće je dobiti dijamante visoke kvalitete koji se mogu koristiti kao nakit uz dodatnu obradu, čak je moguće dobiti dijamante raznih boja kao što su žuta, smeđa, narančasta, zelena i plava.

Postoje ješ dvije metode dobivanja dijamanata umjetnim putem ali su mnogo manje zastupljene od dvije gore navedene, a to su metoda detonacijke sinteze u kojoj se pomoću eksploziva koji sadrže ugljik mogu dobiti sitni kristalići dijamanta te metoda tretiranja grafita ultrazvukom velike snage koja još nije našla komercijalnu primjenu.

Fizikalno-kemijska svojstva umjetnih dijamanata mogu biti bolja ili lošira od svojstava prirodnih dijamanata, što ovisi isključivo o finesama unutar samog proizvodnog procesa. S toga se teži ka proizvodnji upravo onih dijamanata koji imaju bolja fizikalna svojstva kao što su termalna vodljivost, tvrdoća te pokretljivost elektrona u valentnoj ljusci  kako bi se koristili u industriji kao abrazivi, pasivni hladnjaci, detektori visokofrekventnih zračenja itd.

Pojava umjetnih dijamanata izazvala je paniku na tržištu dijamanata te su se kao posljedica razvile brojne metode koje pomažu razotkriti podrijetlo samog dijamanta.